KUALA LUMPUR – Malezija čini odlučujući pomak u svojoj budućoj energetskoj mješavini, uravnotežujući gospodarski razvoj s održivošću okoliša. U prošlosti se zemlja oslanjala gotovo isključivo na ugljen kao gorivo za proizvodnju električne energije, ali sada ulaže oko 30 milijardi RM u mješavinu goriva koja uključuje solarnu energiju – kao i prirodni plin. Ovo je posebno važno za treće-po veličini gospodarstvo u jugoistočnoj Aziji, kao što je navedeno u Planu puta za nacionalnu energetsku tranziciju (NETR).
Ugljen je desetljećima bio ključan za energetsku sigurnost Malezije, jer je bio jeftin i pouzdan izvor proizvodnje baznog opterećenja. Međutim, ekološki troškovi sada su nedostupni. Energetski sektor značajan je izvor emisije stakleničkih plinova u zemlji, a globalni pritisak za dekarbonizacijom raste. U tu je svrhu malezijska vlada postavila ambiciozne ciljeve; uključujući obvezu postizanja neto-nultih emisija stakleničkih plinova do 2050. i povećanja udjela obnovljive energije u instaliranom kapacitetu na 70% do 2050.
Nova energetska strategija nije samo jedan srebrni metak, već pragmatični dvo{0}}tračni put. S jedne strane, zemlja otvara priliku solarne energije. S druge strane, pozicionira prirodni plin kao kritično "prijelazno gorivo" koje održava stabilnost i pouzdanost mreže tijekom prijelaza.
Sunčev val
Budući da se nalazi na ekvatoru, Malezija ima vrlo snažno i dosljedno sunčevo zračenje, što čini sunce obnovljivim izvorom koji najviše obećava. Vlada promiče solarne (LSS) velikih-projekata kao dio svojih konkurentskih programa nadmetanja, a cijene su značajno pale, što je rezultiralo znatnim domaćim i stranim ulaganjima.
Uz velike-solarne farme, vlada također snažno zagovara "distribuiranu proizvodnju". Na primjer, program mjerenja neto energije (NEM) omogućuje stambenim, poslovnim i industrijskim korisnicima da instaliraju solarne panele na svoje krovove i nadoknade svoje račune za struju prodajom viška električne energije koju generiraju natrag u mrežu. To će smanjiti dio opterećenja nacionalne mreže i demokratizirati opskrbu energijom.
"Ekonomija solarne energije postala je neodoljiva", objasnila je dr. Aishah Rahman, energetska analitičarka u lokalnom think tanku. "Ujednačeni troškovi solarne energije sada su konkurentni i u mnogim slučajevima niži od alternativnih izvora energije na fosilna goriva. Svjedoci smo žurbe korporacija, posebno multinacionalnih kompanija koje imaju vlastite ciljeve održivosti, da uvedu vlastite solarne sustave za napajanje svojih operacija."
Težnja obuhvaća-razvoje velikih razmjera, uključujući razvoj velikih solarnih parkova u Sarawaku (koji ima značajnu hidroelektranu), pa čak i plutajuće solarne farme u rezervoarima i starim rudarskim jezerima kako bi se maksimalno iskoristilo zemljište u prepunoj zemlji.
Uloga prirodnog plina kao mosta
Iako je solarna energija obnovljivi izvor energije budućnosti, njezina isprekidana priroda-koja se oslanja na sunčevu svjetlost i vremenske prilike-stvara poteškoće za stabilnost mreže. Tu na scenu stupa prirodni plin. Malezija je jedan od najvećih svjetskih izvoznika ukapljenog prirodnog plina (LNG) te također namjerava usmjeriti više ovog goriva za domaću upotrebu.
Prirodni plin promovira se kao najbolji partner za obnovljive izvore energije. Za razliku od ugljena, elektrane na plin mogu relativno brzo rasti ili padati i stoga će biti dobra opcija za rezervno napajanje kada sunce ne sja. Ova fleksibilnost je važna za integraciju velike količine varijabilne solarne energije u električnu mrežu bez žrtvovanja pouzdanosti.
"Isključivanje prirodnog plina zanemaruje praktičnost energetske tranzicije", rekao je ministar energetike Yang Berhormat Tengku Muhammad Taufik, nastavljajući: "To je najčišća opcija među fosilnim gorivima i pruža fleksibilnost mreže koja nam je potrebna dok gradimo naše obnovljive kapacitete i, što je također važno, naše sustave za pohranu energije. Prirodni plin je most prema zelenijoj budućnosti, a da pritom ne ostavljamo naciju u mraku."
Vladin je stav da se nastavi s razvojem domaćih plinskih polja i osigura odgovarajući kapacitet ponovnog uplinjavanja kako bi se zadovoljila dodatna domaća potražnja, istovremeno osiguravajući zaštitu od nestabilnosti na globalnom energetskom tržištu. To će osigurati element energetske neovisnosti.
Izazovi i put pred nama
Iako postoji jasna strategija, još uvijek postoje prepreke koje treba savladati na tom putu. Prijelaz će zahtijevati značajna ulaganja u modernizaciju mreže. Postojeća mreža uspostavljena je za podršku centraliziranim postrojenjima na ugljen i plin, ali će je trebati nadograditi za upravljanje novim vrstama tokova energije (tj. dvosmjernim protokom od distribuirane solarne energije) i povećanom složenošću.
Osim toga, iako je prirodni plin čišći od ugljena, on je još uvijek fosilno gorivo koje emitira ugljik. Kritičari sugeriraju da bi prekomjerno ulaganje u plinsku infrastrukturu moglo rezultirati učinkom "zaključavanja", što će usporiti potpunu primjenu energije bez-ugljika. Vlada odgovara da bi se tehnologije hvatanja, iskorištavanja i skladištenja ugljika kasnije mogle koristiti za smanjenje emisija.
Pitanje ljudskog kapitala još je zabrinjavajuće. Dok se industrija ugljena gasi, potrebna je pravedna tranzicija za pogođene radnike, kao i nova radna mjesta u solarnim instalacijama, upravljanju mrežom ili inženjeringu obnovljivih izvora energije koji će zamijeniti te radnike.
Međunarodni partneri i globalne financijske institucije obraćaju pozornost. Ako Malezija uspije, to će pružiti model za druga gospodarstva u razvoju u regiji koja su bogata resursima, ali trebaju uravnotežiti razvoj i dekarbonizaciju.
Oklada zemlje na mješavinu solarne energije i plina je proračunata. Razumije da je put do-nulte budućnosti dug put, a ne kratak sprint. Korištenjem svojih prirodnih prednosti i pragmatičnim i postupnim pristupom, planira osigurati energetsku sigurnost, gospodarski rast i mjesto za svoje gospodarstvo u svijetu s niskim-ugljikom. Svijet čeka da vidi hoće li se ova oklada isplatiti.